četvrtak, 8. prosinca 2011.

Peradarstvo - koristan hobi

...



Život u gradu omogućio mi je upoznati sve vidove ekonomskog prosperiteta. Kad proizvođači ili uzgajivači rade na štetu kupaca nikome to puno ne znači. U peradarstvu ima takvih primjera. Uzgoj pilića uz ishranu sa umjetnim gnojivom za rast biljaka daje brzi prirast i novac, a tko pita za bolesti koje nosi takva ishrana! Kokice i ta često konzumirana jaja također su kao bombe u našoj prehrani.







Sanjala sam kad odem u prirodu da uzgajam za svoje potrebe... I tako sam krenula s idejom, a moji su članovi obitelji od običnih ambalažnih paleta napravili kokošinjac koji je ove godine i postavljen.












Neke stvari želim još u ovom životu kontrolirat i zato sam se odlučila za kokice Hrvatice. Prijatelji su mi ovu jesen ostvarili želju - dobila sam od njih na poklon kvočku sa osam pilića. Danas moja koka ima mlade kokice i s veseljem svakodnevno provjeravamo kako rastu. Po dosad viđenom mislimo da u našem kokošinjcu stanuju 3 pjetlića i 5 kokica. Još nam treba 2 mjeseca do potpunog razotkrivanja naše pernate nepoznanice.

nedjelja, 6. studenoga 2011.

Kompost

...

Slike prikazane u ovom postu su iz 2008 godine

Glavni problem je bio gruba, kvrgava zemlja koju nisam mogla motikom ili drugim ručnim alatom usitniti. Na početku obrađivanja vrt, nametao se problem – s čim ga pognojiti! Umjetna gnojiva ne želim na svoje zemljište. Odluka je pala da do faze kad ću imati svoj kompost koristiti stajski gnoj. Život u gradu i gradske navike presudile su pa sam zato kupila suhi uvrečeni kokošji ili kravlji za jesensku obradu tla, a preko godine za rast i razvoj bilja stalno sam vrt gnojila koprivama ili zalijevala biljke čajem od lavande i koprive.

Vrlo je štetno gnojiti i biljke prihranjivati umjetnim gnojivom. Kao kupac povrća sam se uvjerila da prekomjernom količinom prinos se više ne povećava jer svaka biljka ima svoju granicu rasta. Tako biljke postaju podložne bolestima, smanjuje se trajnost ili umjetni gnoj utječe na okus plodova. Tvari iz umjetnih gnojiva, a onda i kemija kojom se liječe bolesti odlaze u zemlju i podzemne vode. Tako se zatvori krug trovanja onim što mi koristimo "kemiju kao božansku tvar" za rast biljaka i džepova ako je to sredstvo zarade. I ovom prilikom naglašavam da je još uvijek pitka voda kod nas projekt neba pa ga trebamo i čuvati. U svijetu postoje zemlje gdje se litra vode kupuje po cijeni večoj od litre benzina.


Okružuje me dovoljno zemljišta da si osiguram kompost. Tako sam ove godine i počela. Osigurala sam proljetos u voćnjaku prostor 1,5 x 1,5 m i moja hrpa je počela rasti…

Od čega moja hrpa raste:

  • imala sam prvo pokošenu travu,
  • vrtni otpad, usitnjen,
  • grančice od obrezivanja živice – usitnjene,
  • sijeno,
  • komadići drveta,
  • otpad od obrazivanja cvijeća,
  • lišće (rekoše mi NIKAKO I NIKADA list hrasta i oraha),
  • pepeo od drveta,
  • piljevina od drveta,
  • sve to sam stavljala naizmjenično, a kao „začin“ svakih 20 cm nametala sam onu uvrečenu konjsku i goveđu balegu ili izmet od peradi.

Po knjigama za kompost bi trebala u vrtu pravi spremnik, bilo da je kupljeni ili vlastite izvedbe. Bitno za spremnik je da može zrak ući sa svih strana, da se lako rastavi i da lijepo izgleda. Ja sam počela tradicionalno – hrpa za gnoj, do drugih mogućnosti.

Provjereni recept mnogih vrtlara je da se svako loše tlo može pretvoriti uz kompost u plodno tlo. Kao pravilo ili smjernica mi je: sloj 20 cm!

Svaki sloj otpada naprašiti sa vapnom kao što se štauba kolač, zatim se na to pospe pune 4 šake po m2 – mljeveni papci, rogovi, koštano brašno, odnosno organsko gnojivo. Pretpostavljam da se papci, rogovi i koštano brašno kupuju u poljoapoteci, ali nisam još bila u poziciji da to tražim.

utorak, 11. listopada 2011.

Moje povrće!


Kao početak razmišljanja o vrtlarstvu svakako su za mene nezaboravne informacije i poticajne na internetskim stranica.

Prava priroda vrlo buči (u ovom slučaju to je zvuk potoka) i snaga je vidljiva na svakom koraku!

video

Ove godine sam sa minimalnim radom ipak mogla ubrati moje domaće povrće. Bilo je tu: luka, salate, krastavaca, mahuna, paradajza, mrkve, peršuna, celera, cikle i krumpira. Nisu to bile velike količine - ali za moju dušu vrlo značajno. Tako sam i uz nemoguće uvjete, s obzirom da sam vrlo malo vremena bila u vrtu i uz visoke temperature, imala što preko vikenda pobirati i svojoj bebi objašnjavati da idemo brati njam njam!



ponedjeljak, 12. rujna 2011.

Koje je boje vaša priroda!

...
Život u prirodi nije samo za zanesenjake. Može biti stil onih koji traže zdravlje, radost, jednostavnost ili možda traže kako provesti dan sa manje para! Moji susjedi ovdje žive zbog čistog zraka i prirodnih izvora vode koji su na našim livadama. Klanjaju se tom bogatstvu "Vodi" i čuvaju svoj izvor kako bi ostavili unucima.

Priroda!

U teškim trenucima tražila sam njenu pomoć. Priroda mi nikad nije pomoć uskratila. K njoj bi bježala, često se vraćala, o njoj sam sanjala i razmišljala. I ostvarila sam istinsko pravo – dio sam prirode i priroda je dio mene - živjeti u njoj i s njom!

Neznam koliko poznajete prirodu. Po svemu bi rekla da je vrlo moćna, snažna, darežljiva, brižna, nekad topla, nekad hladna. Kroz stoljeća ljudi su se uz sve svoje napore da zavladaju prirodom ipak morali prilagođavati njoj. Danas je čovječanstvo došlo do visokog razvoja u svim smjerovima – dok raspolažemo sa toliko futurističkih tehnika da se pitam tko će znati u sve tajne ući – cijeli ljudski rod je degradiran. Nekada tako važno biće od Boga dano – danas je samo prolazna faca na licu Zemlje. Čovječanstvo je začeto u prirodi koja je davala nadu i budućnost – danas je ona postala čovjekov neprijatelj.

Gledam sva bjesnila prirode i nadam se da nije kasno za mene, da ne očekujem previše ako želim da Zemlja ostane moj dom!

Volim njezinu tišinu:


Živim u nenasilnoj zajednici. Ljudi i divlje životinje slobodno, sa puno povjerenja, provode svoje dane! Uz glavnu cestu kraj obiteljskih kuća pasu srne, zečevi, fazani i ne smetamo jedni drugima. Imamo "dogovor s prirodom" da popodne odlazimo na brdovite terene dok srndač, srna sa mladima i druge životinje dolaze na vodu iza naše kuće!


Život u prirodi nije jednostavan. Moram biti dovoljno blaga da ne narušim njenu ravnotežu i dovoljno jaka da u snazi prirode opstanem!

S tim idejama krećem na novi blog!