Elementi, elementi... i život!

Elementi bez kojih nema života kakvog mi poznajemo su: Zemlja - Voda - Zrak. Njihovo međusobno djelovanje uvelike određuju kako ćemo živjeti, prehranjivati se a bome itekako utječu na količinu novca u novčaniku - čini mi se da određuju tok novca malim ljudima. Zemlja u mom vrtu pod djelovanjem jakog sunca od divne crnice pretvorila se u pijesak - pa mi je sad jasnije kako nastaju pustinje :)! Ovu jesen imat ću dosta posla oko pripreme zemlje za sadnju u proljeće.

Ovo je vrlo cijenjena biljka u mom domaćinstvu pa tako postavljam je ovdje kao podsjetnik da je tamjan biljka koja svakako uz lavandu štiti domaćinstvo od muha i insekata!

Prve visibabe!

Kukuruz

Pradomovina je kukuruza, najvjerojatnije, srednja Amerika, odakle se proširio po čitavom svijetu svih toplijih područja. Da već više od pet stoljeća poznaje kukuruz, Europa može zahvaliti Krištofu Kolumbu. Danas se kukuruz ubraja u najznačajnije svjetske žitarice. Služi za ishranu ljudi i stoke, a rabi se i u izradi različitih industrijskih proizvoda. Dok je u vrijeme Drugoga svjetskog rata u našim krajevima kukuruz bio spasonosna hrana (u obliku palente ili kruha – kukuruznice), danas je on delicija – podjednako seoskog turizma i gradskih restorana koji daju prednost domaćoj, izvornoj hrani. Muški su cvjetovi u sastavljenim metlicama na vrhu stabljike, a ženski su na istim biljkama, u klipovima koji se razvijaju u pazušcima listova. Ljekovitost kukuruza nalazi se u ženskim cvjetovima (kukuruznoj svili) i plodu (zrnu i klicama).

Ljekovita kukuruzna svila

U ljekovite svrhe od kukuruza se koristi njegova nitasta njuška zvana i kukuruzna svila (Stigmata Maydis), u našem narodu poznata i kao kukuruzni brkovi. Da bi bila ljekovita, prije oprašivanja, kukuruznu svilu valja odrezati i sušiti naglo, u sjeni ili vrlo oprezno, na umjetnoj toplini. Također je dobra kukuruzna svila u vrijeme dok su kukuruzi mliječni. Zrela, suha i tamna kukuruzna svila posve je bezvrijedna i ne sadrži nikakva ljekovita svojstva. U svježoj kukuruznoj svili ima masnog i eteričnog ulja, smole, gume te kalija, fosfora, mangana, kremične kiseline i još nekih, nedovoljno istraženih sastojaka. Dobro je znati da nije dobra svaka kukuruzna svila, jer s onom skinutom s kukuruza bogatog herbicidima i pesticidima unosi se u organizam i određena količina štetnih tvari. Najbolja je kukuruzna svila s kukuruza biološki uzgajanog, daleko od javnih frekventnih prometnica, željezničkih pruga i industrijskih pogona s izrazitom polucijom štetnim tvarima (sumpornim dioksidom, ugljenom prašinom i sl.).

Vrijedno ulje kukuruznih klica

Hidrauličnim tiještenjem kukuruznih klica dobiva se nerafinirano ulje (Oleum Maydis) koje sadrži linolnu kiselinu, zasićene masne kiseline, fitosterin, fitohormone i vitamin E. To ulje ima značajnu ulogu u fiziološkoj i terapeutskoj ishrani ljudi. Osim što se koristi kao izvrsna jestiva namirnica, ulje od kukuruznih klica najvrednije je dijetno ulje. Kukuruzne klice – zbog 28 posto ulja i drugih biološki vrijednih sastojaka, predstavljaju vrlo važnu hranu za slabunjavu djecu, rodilje, sportaše i one koji se oporavljaju od bolesti.

Čaj od kukuruzne svile

Kukuruzna svila odlično je sredstvo za izlučivanje mokraće (diureticum) te djelotvorno i neškodljivo sredstvo za mršavljenje. Dobro je znati da dužim čuvanjem kukuruzna svila gubi djelovanje za izlučivanje mokraće i postaje vrlo dobro sredstvo za čišćenje crijeva (purgativ). Čaj od kukuruzne svile dobro pomaže kod vodene bolesti, upale mokraćnog mjehura, srčanih bolesti, gihta i reume. Izbacuje pijesak iz bubrega i mokraćnog mjehura i ublažava kašalj. Preporučuje se i šećernim bolesnicima jer im snižava povišeni šećer u krvi. Kretanjem, izbacivanjem iz prehrane škroba, šećera i životinjske masti te pijenjem čaja od kukuruzne svile – šećerni bolesnici, s dijabetesom lakšeg oblika, tu bolest mogu dovesti pod kontrolu. Kukuruzna svila također pomaže kod grčeva bubrega te kod noćnog mokrenja u krevet (djece i starijih osoba). Dužim uzimanjem smanjuje i visoki krvni tlak.

Priprema čaja od kukuruzne svile <>

U šalicu kipuće vode (2,5 decilitra) stavi se čajna žlica dobro osušene kukuruzne svile i ostavi da odstoji nekoliko minuta. Zatim se tekućina ocijedi i uzima svaka 2 do 3 sata po jušna žlica nezaslađenog toplog ili mlakog čaja. Ako je kukuruzna svila svježa, uzme se jedna jušna žlica kukuruznih brkova i kuha dvije minute u tri decilitra vode. Ocijedi se i pije nezaslađeno (tri puta dnevno, između glavnih obroka). U dobro opremljenim laboratorijima iz kukuruzne svile priprema se i tekući ekstrakt komu se pripisuje još bolja ljekovitost.

Kod izgubljenog sjaja kose

Izgubljeni sjaj kose vraća se uzimanjem (ujutro, natašte) jedne žličice ulja od kukuruznih klica - tijekom mjesec dana.

Kukuruzna kaša protiv reumatizma

Kaša od kukuruznog brašna (ili krupice) vrlo je pogodna za pravljenje obloga protiv reumatizma i bolova u zglobovima. Oblozi od kukuruznog brašna dugo ostaju vrući i njima se postiže dobra ishrana tkiva krvlju. Spomenuti oblozi pripremaju se tako da se kukuruzno brašno popari vrućom vodom koliko se može podnijeti. Nanose se izravno na kožu i zatim omotaju lanenom krpom. Ako se zatim takav oblog omota i najlonskom folijom, toplina će se zadržati duže pa će i liječenje biti uspješnije.

Protiv pojačanog izlučivanja želučane kiseline

Kod pojačanog izlučivanja želučane kiseline, pa onda i javljanja bolova ili grčeva u želucu – dobro je jesti laganu (nemasnu) pileću ili teleću juhu u koju se zakuha kukuruzna krupica. Kod istog problema dobro je jesti kukuruznu kašu ili rjeđu palentu.

Tribina – Mistični GMO

...

Hrana je osnova svega. Bez hrane bila bi ružna i tužna slika čovječanstva - zato u zadnje vrijeme sudjelujem u razgovorima i raspravama o GMO prehrani. Pa kad si zamislim soju - koja u sebi ima gen žohara ili možda kukuruz koji u sebi ima gen štakora nemogu nikako ostati zadivljena zdravom izvrsnom namirnicom za moju kuhinju. I tko zna što nam donosi budućnost.

Osobno mislim da nije dokazano kako je to zdravstveno ispravan način prehrane, a osim toga GMO kulture uništavaju našu prirodnu raznolikost. Svako ima pravo na svoje mišljenje, pa evo načina da si ga kreira onaj tko o tome nema nikakvo: Tribina u Institutu Ruđer Boškovića:


Tribina – Mistični GMO (više)

Peradarstvo - koristan hobi

...

Život u gradu omogućio mi je upoznati sve vidove ekonomskog prosperiteta. Kad proizvođači ili uzgajivači rade na štetu kupaca nikome to puno ne znači. U peradarstvu ima takvih primjera. Uzgoj pilića uz ishranu sa umjetnim gnojivom za rast biljaka daje brzi prirast i novac, a tko pita za bolesti koje nosi takva ishrana! Kokice i ta često konzumirana jaja također su kao bombe u našoj prehrani.

Sanjala sam kad odem u prirodu da uzgajam za svoje potrebe... I tako sam krenula s idejom, a moji su članovi obitelji od običnih ambalažnih paleta napravili kokošinjac koji je ove godine i postavljen.

Kokoši Hrvatice on Prezi

Neke stvari želim još u ovom životu kontrolirat i zato sam se odlučila za kokice Hrvatice. Prijatelji su mi ovu jesen ostvarili želju - dobila sam od njih na poklon kvočku sa osam pilića. Danas moja koka ima mlade kokice i s veseljem svakodnevno provjeravamo kako rastu. Po dosad viđenom mislimo da u našem kokošinjcu stanuju 3 pjetlića i 5 kokica. Još nam treba 2 mjeseca do potpunog razotkrivanja naše pernate nepoznanice.

Kompost

...

Slike prikazane u ovom postu su iz 2008 godine

Glavni problem je bio gruba, kvrgava zemlja koju nisam mogla motikom ili drugim ručnim alatom usitniti. Na početku obrađivanja vrt, nametao se problem – s čim ga pognojiti! Umjetna gnojiva ne želim na svoje zemljište. Odluka je pala da do faze kad ću imati svoj kompost koristiti stajski gnoj. Život u gradu i gradske navike presudile su pa sam zato kupila suhi uvrečeni kokošji ili kravlji za jesensku obradu tla, a preko godine za rast i razvoj bilja stalno sam vrt gnojila koprivama ili zalijevala biljke čajem od lavande i koprive.

Vrlo je štetno gnojiti i biljke prihranjivati umjetnim gnojivom. Kao kupac povrća sam se uvjerila da prekomjernom količinom prinos se više ne povećava jer svaka biljka ima svoju granicu rasta. Tako biljke postaju podložne bolestima, smanjuje se trajnost ili umjetni gnoj utječe na okus plodova. Tvari iz umjetnih gnojiva, a onda i kemija kojom se liječe bolesti odlaze u zemlju i podzemne vode. Tako se zatvori krug trovanja onim što mi koristimo "kemiju kao božansku tvar" za rast biljaka i džepova ako je to sredstvo zarade. I ovom prilikom naglašavam da je još uvijek pitka voda kod nas projekt neba pa ga trebamo i čuvati. U svijetu postoje zemlje gdje se litra vode kupuje po cijeni večoj od litre benzina.


Okružuje me dovoljno zemljišta da si osiguram kompost. Tako sam ove godine i počela. Osigurala sam proljetos u voćnjaku prostor 1,5 x 1,5 m i moja hrpa je počela rasti…

Od čega moja hrpa raste:

• imala sam prvo pokošenu travu,
• vrtni otpad, usitnjen,
• grančice od obrezivanja živice – usitnjene,
• sijeno,
• komadići drveta,
• otpad od obrazivanja cvijeća,
• lišće (rekoše mi NIKAKO I NIKADA list hrasta i oraha),
• pepeo od drveta,
• piljevina od drveta,
• sve to sam stavljala naizmjenično, a kao „začin“ svakih 20 cm nametala sam onu uvrečenu konjsku i goveđu balegu ili izmet od peradi.

Po knjigama za kompost bi trebala u vrtu pravi spremnik, bilo da je kupljeni ili vlastite izvedbe. Bitno za spremnik je da može zrak ući sa svih strana, da se lako rastavi i da lijepo izgleda. Ja sam počela tradicionalno – hrpa za gnoj, do drugih mogućnosti.

Provjereni recept mnogih vrtlara je da se svako loše tlo može pretvoriti uz kompost u plodno tlo. Kao pravilo ili smjernica mi je: sloj 20 cm!

Svaki sloj otpada naprašiti sa vapnom kao što se štauba kolač, zatim se na to pospe pune 4 šake po m2 – mljeveni papci, rogovi, koštano brašno, odnosno organsko gnojivo. Pretpostavljam da se papci, rogovi i koštano brašno kupuju u poljoapoteci, ali nisam još bila u poziciji da to tražim.

Moje povrće!

Kao početak razmišljanja o vrtlarstvu svakako su za mene nezaboravne informacije i poticajne na internetskim stranica.

Prava priroda vrlo buči (u ovom slučaju to je zvuk potoka) i snaga je vidljiva na svakom koraku!

Ove godine sam sa minimalnim radom ipak mogla ubrati moje domaće povrće. Bilo je tu: luka, salate, krastavaca, mahuna, paradajza, mrkve, peršuna, celera, cikle i krumpira. Nisu to bile velike količine - ali za moju dušu vrlo značajno. Tako sam i uz nemoguće uvjete, s obzirom da sam vrlo malo vremena bila u vrtu i uz visoke temperature, imala što preko vikenda pobirati i svojoj bebi objašnjavati da idemo brati njam njam!